Lekcija 1

Internet je najveci izum u oblasti sredstava za komunikaciju od izuma telefona. On je ogromna biblioteka informacija koje se nigdje drugde ne mogu naci. Ali Internet je takode i divlji zapad gdje ima malo pravila, a i ona postojeca se cesto krše. Kao novinari, mi smo strucnjaci za informacije. Naš je posao da zavirimo u celjusti ove 'zvjeri', izvucemo tacne informacije koje su nam potrebne i izadjemo što prije i što efikasnije mozemo. Svrha ovog mini-kursa je da vas nauci toj vještini.

Šta je Internet?

Internet je mreza svih mreza koje sve medjusobno komuniciraju na dogovorenom jeziku koji se zove protokol.. Taj protokol je poznat pod imenom TCP/IP. Postoji doslovno na milione mreza koje su povezane na internet, a on i dalje neprestano raste zadivljujucom brzinom.

Kako je nastao?

Pocetkom 60-ih godina, americka vojska je uz pomoc Advanced Research Projects Administration (ARPA) htjela da svoju komandnu strukturu ucini otpornom na nuklearni napad. U to vrijeme njihov sistem se oslanjao na centralni štab koji je usmjeravao sve informacije do kljucnih vojnih objekata ili cvorišta i od njih. Ova struktura je bila poznata kao zrakasta mreza (ili mreza osovine i zbica). Problem sa zrakastom mrezom bio je u tome što, ako bi osovina (centrala u glavnom štabu) bila uništena, sva pojedinacna cvorišta bi bila onemogucena u medjusobnoj komunikaciji.

zrakasta mreza

svaki sa svakim

Sredinom 60-ih godina ARPA je finansirala istrazivanje koje je razvilo tehnologiju potrebnu za stvaranje mreze 'svaki sa svakim'; to je mreza koja omogucava da svako cvorište komunicira sa bilo kojim drugim u mrezi. Pošto je sada na raspolaganju bilo više puteva za prijenos poruka, one su mogle da zaobilaze kompjutere koji bi bili onesposobljeni. Da bi ovo bilo moguce, bila je potrebna nova tehnologija koja je postala poznata kao razmjena paketa.

Šta je razmjena paketa i kako funkioniše?

Internet kakav danas poznajemo zasniva se na razmjeni paketa. To znaci da se poruke koje se šalju putem interneta "razbijaju" na male pakete informacija. Svaki paketic sadrzi dio poruke, podatke o sopstvenom mjestu u nizu paketa, te adresu odakle dolazi i kuda ide.

Poruka: Hello

Poruka podjeljena na dva paketa

Svaki poslati paketic pronalazi najefikasniji put kroz mrezu zaobilazeci kompjutere koji su onesposobljeni. Kada stignu na odredište, paketici se ponovo spajaju u prvobitnu poruku. To je slicno kao da se špil karata pošalje u 52 koverte od Sarajeva do Banja Luke. Vojska je primjetila još jednu prednost razmjene paketa: tako je daleko teze nezeljeno presretanje i citanje poruka.

1969. godine, naucnici su izvjeli probu interneta poslavši poruku od Univerziteta Kalifornije, Los Andjeles (UCLA) do the Stanford research Insitute. Dvije godine posle toga neko je napravio skicu interneta (što je danas nemoguce uraditi) i evo kako je ona izgledala.

Šta je World Wide Web? Je li to isto što i internet?

Internet ne treba poistovjecivati sa World Wide Web-om. Internet se zasniva na jedinstvenom jeziku ili protokolu (TCP/IP) koji pociva na razmjeni paketa. Svi kompjuteri koji su dio interneta moraju, po svojoj definiciji, "govoriti" ovim jezikom. U isto vrijeme, internet podrzava i nekoliko drugih protokola u okviru TCP/IP. Zamislite ih kao dijalekte jednog jezika. Jedan od njih je protokol za prijenos hiperteksta ili HTTP. Kompjuteri koji razumiju ovaj protokol zovu se serveri i po svojoj definiciji su dio WWW.

Ima i drugih protokola kojima se "govori" na internetu. Evo nekih najvaznijih.

FTP Protokol za prijenos fajlova - omogucava prijenos fajlova putem interneta
Telnet Omogucava vam da se 'logujete' na neki drugi kompjuter putem interneta
Usenet Omogucava vam da ostavljate poruke na 'oglasnu tablu' koja se zove news groups
Email Omogucava vam da razmjenjujete poruke sa drugim korisnicima
IRC Internet relay chat (caskanje) - omogucava vam da razgovarate putem interneta u realnom vremenu
http WWW - omogucava vam da putem interneta pregledate tekst, grafiku, zvuk, video

Kako je internet organizovan?

Zbog ogromnog broja kompjutera na internetu, morao se pronaci metod pomocu kojeg bi se oni medjusobno razlikovali. Da bi se kompjuteri na internetu jedinstveno razlikovali, svakom kompjuteru je dodijeljena IP adresa. Zamislite je kao telefonski broj kompjutera. Jedna takva adresa bi izgledala ovako:

216.188.155.109

Ali taj telefonski broj kompjutera se teško pamti, pa su se kreatori interneta dosjetili da svakom kompjuteru povezanom na mrezu dodijele identifikator koji je lak za pamcenje, i nazvali su ga ime domena. Jedno ime domena izgleda ovako:

http://www.drewsullivan.com

Vec smo rekli šta je http. A www ispred imena je konvencija (ne pravilo) koja govori o tome da vaš pretrazivac zahtijeva neku web stranu. Takodje cete naci adrese sajtova koje pocinju sa ftp, što znaci da preko pretrazivaca pristupate nekom ftp sajtu. Ekstenzija com na kraju adrese je još jedna konvencija koja sajt odredjuje kao komercijalni. Evo još nekih uobicajenih ekstenzija u imenu domena:

.com komercijalni sajt .edu sajt obrazovne institucije
.org neprofitni sajt .net internet provajder
.gov sajt vlade SAD .nato sajt NATO-a
.mil sajt vojske SAD .int medjunarodni sajt

Takodje, svaka zemlja ima svoju ekstenziju koja se sastoji od dva karaktera (slova). Primjer adrese web sajta koja sadrzi oznaku za zemlju bio bi http://www.bosnia.ba. Ponekad se oznaka za zemlju koristi, a ponekad ne. Evo nekih koje se cesto srecu:

.ba Bosna i Hercegovina .yu Jugoslavija
.us Sjedinjene Americke Drzave .mk Makedonija
.de Njemacka .fr Francuska
.nl Holandija .hu Madjarska

Opširniju listu oznaka zemalja naci cete ovdje.

Ako ste se vec koristili web, gore navedena web adresa bi trebalo da vam izgleda poznato. Ona sluzi da identifikuje kompjuter na World Wide Webu kome pristupate. Zapravo, mozete koristiti ili ime domena ili IP adresu da bi ste odrijedili web sajt na koji zelite da odete - i jedno i drugo ce vas odvjesti do zeljenog sajta. Probajte i sami. U kucicu za upisivanje adrese sajta u vašem pretrazivacu (address) ukucajte broj IP adrese i pratite šta se dogadja.

Puna web adresa odredjuje direktorij i fajl koji ste zatrazili. Upotrebicemo sljedecu web stranu kao primjer:

http://www.drewsullivan.com/bos/lessons/lesson1.htm

Ova web strana - lesson1.htm moze se naci:

Internet isto tako mozete zamisliti kao ogromno skladište prepuno ormarica za odlaganje dokumenata. Svaki ormaric ima svoj jedinstveni broj ili ime. Kada zatrazite neku web stranu, vi u stvari tacno odredjujete ormaric, fioku i direktorij u kojem se ona nalazi, kao i samu stanu. Sluzbenik brzo odlazi do ormarica, otvara fioku, vadi stranu koju se trazili i daje vam je.

U stvarnosti, kada ukucate neku adresu u web pretrazivac, vaš kompjuter formira zahtjev za njom i evo šta se dogadja:

U stvarnosti je sve ovo nešto komplikovanije, ali mislim da ste shvatili o cemu se radi.

Web neprestano raste nevjerovatnom brzinom. World Wide Web predstavlja najveci dio tog razvoja, što je podatak vrijedan paznje buduci da do prije nekoliko godina WWW nije ni postojao. Evo jednog zanimljivnog istorijata interneta koji ce vam donekle predociti razvoj interneta.

Evo i nekih dodatnih izvora ako zelite da saznate nesto vise o internetu.